U znaku domaćih snaga

Kada se podvuče crta nakon ovogodišnjih 60. Glazbenih večeri u Sv. Donatu, i organizatori i publika s obljetničkim izdanjem festivala mogu biti zadovoljni. U povodu nedavnog zatvaranja festivala porazgovarali smo s ključnim osobama za njegovo održavanje: ravnateljicom Koncertnog ureda Zadar i članicom Vijeća Glazbenih večeri Melitom Ivković te umjetničkim ravnateljem Večeri Juricom Šošom. Uz pročelnicu Upravnog odjela za kulturu i šport Grada Zadra i predsjednicu Vijeća Glazbenih večeri Dinu Bušić, Melitu Ivković i Juricu Šošu možemo nazvati „kormilarima“ Glazbenih večeri, koje povezuju dvije stvari – kao zadarski đaci glazbeno su stasali uz Donatske večeri, a uz to se nalaze na prijelazu iz tridesetih u četrdesete godine života, zbog čega s pravom možemo reći da su u naponu snage.

Jubilarne 60. Glazbene večeri 16. srpnja otvorio je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Ivana Repušića / Snimio ŽELJKO KARAVIDA

Nakon prvog proljetnog zatvaranja javnog života činilo se da turističke sezone neće ni biti, ali smo se ipak prevarili, barem do povećanja broja zaraženih sredinom kolovoza. Možemo li isto reći i za Glazbene večeri? Imajući u vidu da prije nekoliko mjeseci nismo znali što nas očekuje na ljeto, jeste li zadovoljni s rezultatom jubilarnih 60. Večeri u Sv. Donatu?

Melita Ivković

Melita Ivković: Iznimno smo zadovoljni ne samo da se festival održao, nego i brojem i posjećenošću koncerata. Najveći izazov s kojim smo se suočili bilo je rezanje financija nekoliko mjeseci prije otvaranja, jer je ukupni proračun bio prelomljen na polovicu planiranog iznosa. Upravo smo iz tog razloga morali u potpunosti revidirati program. Čim je izbila pandemija, postali smo svjesni da ćemo se morati prilagoditi „novom normalnom“, pa smo već u ožujku imali nekoliko scenarija za nadolazeći festival, ovisno o daljem razvoju događaja. Kako se radilo o obljetničkom festivalu, još smo u studenome prošle godine imali gotovo u potpunosti definiran program festivala, pri čemu je bilo planirano proširivanje festivala i tematsko vraćanje na ranu glazbu. Ove je godine prvi put Hrvatska radiotelevizija uživo prenosila otvaranje festivala, i to i na Trećem programu HTV-a i Trećem programu radija, što nam je također posebno drago.

Što se našlo na programu ovogodišnjih Večeri i po čemu ćemo ih pamtiti? Kakva je bila posjećenost koncerata?

Jurica Šoša: Kako je zbog ograničena putovanja dobar dio stranih izvođača otkazao sudjelovanje, npr. pijanist Andrej Gugnin je u tri navrata pokušavao bezuspješno doći do Zadra, morali smo se u većoj mjeri osloniti na domaće glazbenike, što se ispostavilo kao pun pogodak. S druge strane, i glazbenici koji nisu s našeg područja svirali su zadarski repertoar: Kalamos kvintet je sudjelovao u projektu Bersa, a Splitski virtuozi izveli su Koncert za violončelo Pavla Dešpalja. a na programu se našao i Franz von Suppé, čija je 200. obljetnica rođenja obilježena prošle godine. Iz neizvjesnosti i nevolje koja je zadesila cijeli svijet proizišla je intimna obljetnica, simbolički povezana sa Zadrom. Od planiranih deset koncerata održano ih je osam, što nije loš rezultat.

Melita Ivković: S obzirom na poštovanje epidemioloških mjera, koncerti su bili u potpunosti popunjeni. Zbog mjera nijedan koncert nije održan u samoj crkvi sv. Donata, jer bi u publici zbog poštivanja razmaka moglo biti najviše tridesetak ljudi, pa će ovogodišnji festival biti upamćen i po tome. Posebno nam je žao što zadnji koncert za Pavla Dešpalja nije održan u Sv. Donatu, no sreća u nesreći jest da smo imali na raspolaganju crkvu sv. Nikole, koja je iznimno velikih kapaciteta, a dugo je služila u druge svrhe. Nadamo se da će crkva i dalje moći poslužiti kao koncertni prostor, a od sljedeće godine ponovno bi u funkciji trebala biti i čuvena zadarska crkva sv. Krševana, čemu se jako radujemo.

Vaš tim već nekoliko godina drži kormilo Glazbenih večeri u Sv. Donatu. Kako biste ocijenili ovogodišnje otvaranje festivala u odnosu na prethodna? Koji je najuspjeliji recept za efektno i kvalitetno otvaranje?

Jurica Šoša

Jurica Šoša: U jedanaest godina koliko sam aktivan na Glazbenim večerima nikada nismo podilazili publici u smislu da bismo na program otvaranja stavili samo najpopularnije komade iz repertoara klasične glazbe. Iako se otvaranje tradicionalno održava na zadarskom Forumu, zbog čega privuče i slučajne prolaznike, osobe koje inače ne posjećuju koncertne dvorane, ispostavilo se da je najbolje rješenje ozbiljan koncertni repertoar, npr. djela za simfonijski orkestar Dvořáka ili Rimski-Korsakova. Ove je godine Roman Simović svirao Ravelov Tzigane za solo violinu koji traje oko četiri minute, a na cijelom Forumu se za vrijeme izvedbe nije čula ni muha.

Melita Ivković: I ove smo godine na program stavili i djela nekoliko skladatelja povezanih sa Zadrom, npr. uvertiru Suppéove operete Laka konjica, Idilu Blagoja Berse i Omaggio à Bellini Pavla Dešpalja. Nastupio je Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Ivana Repušića, a u solističkim ulogama uz spomenutog Simovića našle su se i sopranistice Marta Hut i Nela Šarić kao zadarske umjetnice. Otvaranje je bilo najveći produkcijski izazov ovogodišnjeg festivala: održano je nedugo nakon skandala s teniskim turnirom Adria Tour, zbog kojeg je Zadar dospio u medijske stupce, nažalost, u negativnom kontekstu, kao žarište širenja pandemije. Zbog toga smo bili izrazito oprezni i vrlo smo strogo poštivali epidemiološke mjere, tako da su mediji prikazivali otvaranje kao ogledni primjer pridržavanja epidemioloških mjera na otvorenom. Htjeli smo izbjeći novi skandal, a postali smo epidemiološki standard!

Kakvo je vaše iskustvo s mjestom i vremenom održavanja pojedinih koncerata?

Melita Ivković: Koncerti u sklopu festivala održavaju se redovito u gradu Zadru, koji administrativno obuhvaća i neke otoke, npr. Silbu. Postojale su inicijative da se dio koncerata održi i u nekim manjim susjednim gradovima, no oni često imaju i vlastite festivale, npr. Pag. Što se tiče gradskih prostora, Zadar obiluje prekrasnim reprezentativnim prostorima starim i po nekoliko stoljeća, no ono na što mi smjeramo jest nova koncertna dvorana. Jedan od koncerata održan je u dvorani sveučilišta: ugođaj nije isti kao u nekoj srednjovjekovnoj crkvi, no ipak je riječ o klimatiziranom prostoru. Kamene crkve imaju svoje čari, ali kad je dnevna temperatura viša od 35 stupnjeva, čak i u kamenim crkvama publici i izvođačima bude vruće. S druge strane, u središtu grada u sezoni teško je naći parkirno mjesto, pa bi koncertna dvorana sa svojom infrastrukturom bila dugoročno održivo rješenje.

Jurica Šoša: Ustaljena je praksa da koncerti počinju u 21 sat, jer publika za dugih ljetnih dana do kasno uživa na plaži. Zbog toga je preporučljivo da se koncerti održavaju bez pauze, jer dio publike ponekad u pauzi ode s koncerta. Ovogodišnje otvaranje održano je 16. srpnja, što je malo kasnije u odnosu na prethodne godine, a festival obično traje oko mjesec dana. Bilo je i prijedloga da Glazbene večeri potraju i do rujna, ali tada bi se koncerti razvukli i nestalo bi festivalskog duha, koji s posebnom pozornošću njegujemo.

Koje mjesto pripada Glazbenim večerima u Donatu u kulturnoj ponudi na hrvatskom Jadranu? Bi li i u tom kontekstu došlo do snažnijeg profiliranja ukoliko bi rana glazba ponovno dobila snažniji pečat?

Melita Ivković: Glazbene večeri nastale su kao festival čiji je domaćin bio Zadarski komorni orkestar, i na tom će tragu festival kao jednu od dviju okosnica svakako zadržati komorni i simfonijski repertoar s naglaskom na zadarskim skladateljima. Kao drugu okosnicu planiramo veću pozornost dati ranoj glazbi kao elementu koji je sedamdesetih godina proslavio Donatske večeri na globalnoj razini. Zbog toga smo angažirali Katarinu Livljanić, zadarsku muzikologinju svjetskoga glasa koja je karijeru izgradila na pariškoj Sorbonni, kao posebnu umjetničku savjetnicu za ranu glazbu. Treba napomenuti da su Glazbene večeri u Donatu sedamdesetih i do polovice osamdesetih bile specijalizirane za ranu glazbu, što u kasnijim godinama nije bio slučaj. Nakon toga svake godine bio je poneki koncert s repertoarom rane glazbe, no ove godine smo u program planirali uvrstiti cijeli blok rane glazbe, i to s nastupom uglednih ansambala kao što je Zbor moskovskog patrijarhata. Uz koncerte smo osmislili i niz popratnih događanja, npr. posjet zadarskim srednjovjekovnim riznicama i arhivima, što smo premjestili za sljedeću godinu. Jedan je od zaštitnih znakova Donatskih večeri svakako i Ivan Repušić. Taj dirigent svjetskoga glasa ostvario je u nekoliko prethodnih festivala projekt integralne izvedbe svih Beethovenovih simfonija sa Zadarskim komornim orkestrom u pojačanom sastavu. Prošle godine krenuli smo s Brahmsovim simfonijskim repertoarom, što svakako planiramo nastaviti sljedeće godine. Ivan Repušić i Katarina Livljanić na neki su način stasali uz Donatske večeri i osjećamo da im je zadovoljstvo sudjelovati u programu.

Jurica Šoša: Glazbene večeri u Donatu jeda su od središnjih glazbenih festivala na Jadranu. Govorimo o glazbenim festivalima: npr. Splitsko ljeto nije glazbeni festival, jer ima širok program koji obuhvaća dramske i operne izvedbe, ali i popularne izvođače. U središtu Dubrovačkih ljetnih igara je ipak dramski program. U tom su kontekstu Donatske večeri, s kojima se na Jadranu mogu usporediti još Osorske večeri, jedinstvene na obali i u našoj kulturnoj ponudi.